Zeigarnik efekat: Kako da prevaziđete otpor prema novim navikama?

Foto: iz knjige "The Power of Habit: Why We Do What We Do in Life and Business", Charles Duhigg
Foto: iz knjige “The Power of Habit: Why We Do What We Do in Life and Business”, Charles Duhigg

Sigurno ste milion puta hteli da nešto započnete zarad vašeg zdravlja, uspeha, sreće, ali ste previše bili svesni odricanja koje konkretna promena zahteva, te ste odustali i pre nego što ste zapravo započeli nešto novo. Naravno, niste jedini. Na primer, želimo lepšu liniju i svesni smo da će nas to koštati i finansijski, ali i mentalno preko raznih dijeta, treninga, odricanja i često odlažemo započinjanje nove navike, sve dok se nešto ne promeni u našem razmišljanju i ne steknemo mentalnu snagu za promenom.

Evo jedne interesante priče koja će vam nagovestiti šta je Zeigarnik efekat:

Davne 1927. godine, grupa studenata je sa svojom profesorkom posetila restoran u Nemačkoj, tačnije, u Berlinu. Konobar je prihvatio njihove narudžbine i specijalne zahteve, ali se uzdržao da ih zapiše. Oni su pomislili kako to neće izaći na dobro i da će sigurno nešto zaboraviti i pomešati, s obzirom da ništa nije zapisao. Međutim, posle kraćeg čekanja sve što su naručili je dostavljeno bez greške.

Posle večere, ruski psiholog Bluma Zeigarnik je shvatila da je zaboravila šal u restoranu. Kada se vratila, uz pomoć fotografskog pamćenja se prisetila i pronašla konobara koji ih je služio i zapitala je da li je video njen šal. Ali njeno pitanje je sačekao odgovor da on ne zna ni gde je ona sedela.

“Kako je moguće da si zaboravio”, pitala je u neverici. “Pogotovo sa tvojom super memorijom?” Konobar je odgovorio kratko i jasno: “Sve držim savršeno u svojoj glavi do trenutka kada je servirano.

Šta možemo zaključiti, šta je Zeigarnik efekat?

Mi retko zaboravljamo nedovršene navike, one ostaju u našim mislima i podsvesti, bore se za našu pažnju kao kod male dece, sve dok ne popustimo. Na primer, ako je pisanje naša svakodnevna navika koju prekinete, svakako ćete želeti da se vratite toj navici u najkraćem mogućem roku. Suprotno tome, kada neku naviku sprovedemo do kraja, automatski je zaboravljamo i brišemo iz naše memorije – i upravo to je Zeigarnik efekat.

U svojoj knjizi Socijalna psihologija i ljudske prirode, Roi Baumaste i Brad J. Buhman opisuju Zeigranik efekat na sledeći način: “Zeigarnik efekat je tendencija da se dožive nametljive misli o cilju koji je nekada sprovođen i ostao nedovršen.”

Oko 60 godina posle Zeigarnik istraživanja, Kenet MC Grav i njegove kolege su sprovele još jedan test Zeigarnik efekta. U njemu su učesnici morali da slože zaista tešku slagalicu, ali je cilj bio da se prekine studija pre nego što bi iko stigao da je reši. Uprkos tome, 90 odsto učesnika je nastavilo rad na slagalici, iako je rečeno da više ne moraju da učestvuju. To vodi do zaključka da je u ljudskoj prirodi da dovrši započeto, u suprotnom osećamo nelagodnost.

Primena Zeigarnik efekta

“Ono čemu nas uči Zeigarnik efekat je ne samo želja da nešto započnemo, već da nam to ne pada teško, naprotiv, ovaj efekat treba da proizvede osećaj uživanja i lakoće izvođenja neke nove navike” – Leo Babauta.

Šta je osnovni problem?

Prva prepreka prepuštanju novoj navici je preopširno razmišljanje o tome šta sve ta navika zahteva i šta nas sve čeka, Drugim rečima, previše se koncentrišemo na sporedne stvari koje nas zamaraju i udaljavaju od samog cilja.

Na primer, želimo da treniramo zbog lepšeg fizičkog i psihičkog stanja. Šta nas sputava da započnemo? Sama pomisao na to da biste otišli na trening, morate da se spremite, putujete od tačke A do tačke B, potom da se pripremite za trening, a kasnije da se ponovo presvučete, istuširate i ponovo vratite kući je nešto što vam se od samog starta čini zamornim i samim tim odbojnim.

Zato često možete čuti izjave poput “Krećem od ponedeljka u teretanu” i obično na tome sve i ostane. Kako da nešto promenite? Zaravo je sve stvar glave, odnosno pristup samom problemu ili navici. Posmatrajte to sa druge strane, obraćajte pažnju na druge detalje, zadovoljno podignite spremljenu torbu sa opremom i uputite se na mesto koje će vam pomoći da se osećate bolje, a sporedne rutinske procese zanemarite jer nisu prioritet.

Nekoliko primera kako da se smanji otpor prema novim navikama

  • Ako pišete roman otvorite program i počnite sa rečenicom bez obzira na to kakva je i kog je kvaliteta.
  • Ako učite da meditirate, podesite tajmer na telefonu i meditirajte jedan minut.
  • Ako hoćete da poboljšate socijalne veštine počnite da se javljate nepoznatoj osobi koja svakodnevno putuje sa vama do posla ili nazad.

Na kraju ćete se osećati bolje, nećete razmišljati i terati sebe na nešto, već ćete to želeti. Kada ste zavisni od procesa, a ishod je neizvestan, pozitivni rezultati postaju nuspojave da navike budu efikasnije i unapređene. Poenta je u mentalnoj snazi, kada jednom načinite korak napred, želja će vas sama navoditi na drugi i treći korak, a to je naznaka da idete ka nekom cilju i da vidite budućnost onoga što ste započeli. Dakle, bitno je ne uplitati se mnogo u razmišljanja kako ću ja to, da li mogu, da li vredi, već odlučno recite sebi ti to možeš i želiš!

Za kraj

Zeigarnik efekat ima jedno upozorenje: Ne možemo krenuti u nove navike, ako nema dovoljno motivacije za tako nešto, onda je to gubljenje vremena. Međutim, to generalno važi za navike, jer kada su neprivlačne ili nedostižne, naravno da nismo motivisani da ih sprovedemo u delo. Sa druge strane, ako ubedite sebe zašto vam je nešto važno, šta time dobijate i da li istinski to želite, i jedan korak može biti dovoljan i voditi ka uspehu umesto ka neuspehu.

Izvor: Sam Thomas Davies/Medium.com
No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.