Ispovest: Nakon što mi je dijagnostikovan rak, postala sam fotograf i proputovala svet

(foto: Alyssa Rosenheck)

Da li biste se usudili da napustite posao kako biste se posvetili svom hobiju? Za to je potrebno mnogo hrabrosti, a u slučaju Alysse Rosenheck odluka je pala u trenutku kada joj je dijagnostikovan rak!

Alyssa, medicinski savetnik, u 35. godini života je saznala da boluje od raka tiroidne žlezde. Dve nedelje kasnije, napustila je svoj dobro plaćeni posao, kupila fotoaparat i krenula u ostvarenje svog sna. Posvetila se fotografisanju enterijera, a na svojim projektima je radila dok se oporavljala od višestrukih operacija. Danas, Alyssa neprestano putuje i vodi blog The New Southern.

Alyssa tvrdi da ju je strašna dijagnoza podstakla da promeni svoj život iz korena i putuje više i kaže da je sada srećnija nego ikada.

“Oduvek sam bila vrlo vredan radnik. Odrasla sam u Tulsi, bila sam uspešna gimnastičarka i teniserka za vreme školovanja, a kada sam rešila da se upišem na koledž, ponuđena mi je sportska stipendija. San mi je bio da se ostvarim u korporativnom svetu ili da postanem doktor. Pažljivo sam planirala svoju budućnost kako bih što pre stekla finansijsku nezavisnost”, kaže Alyssa.

(foto: Alyssa Rosenheck)

“Nakon diplomiranja, moja karijera je napredovala munjevitom brzinom. Za šest godina u poslu kojim sam se bavila, nijednom nisam otišla na godišni odmor! Putovala sam samo kada je posao to od mene zahtevao. Bila sam vrlo uspešna u svom poslu i odlično sam zarađivala”, priseća se Alyssa.

“Pre nego što mi je dijagnostikovan rak nisam osećala nikakve simptome. Nisam se osećala bolešljivo i slabo, ali moj život se iznenada okrenuo naglavačke. Kada vam saopšte da bolujete od raka, sve u vašem životu se zaustavi, a vi jednostavno morate da sednete i razmislite o svojim prioritetima.”

(foto: Alyssa Rosenheck)

“Moje telo je utrnulo, a moj um je odbijao da prihvati činjenicu da mi je zdravlje ozbiljno ugroženo. Samo sam želela da preživim i da se fokusiram na nešto pozitivno. Kada sam dobro razmislila o svemu, shvatila sam da ne živim život kakav zapravo želim. Shvatila sam da sam ugušila svoju kreativnost i da je došlo vreme da joj se posvetim i podelim sa drugima.”

“Oduvek sam želela da se bavim fotografijom… Dve nedelje nakon što mi je dijagnostikovana opaka bolest, dala sam otkaz na poslu, kupila sam profesionalni fotoaparat i naučila da fotografišem čitajući razna uputstva na internetu. Enterijeri i arhitektura bili su upravo ono na šta sam želela da se fokusiram.”

“Fotografisanje mi je pružilo katarzično iskustvo koje mi je bilo potrebno u vreme oporavka od operacije. Shvatila sam da sam bila zaslepljena željom za poslovnim uspehom i finansijskom dobiti, ali da sam u tom procesu svoju pravu ljubav u potpunosti zapostavila.”

“Sada putujem jednom nedeljno kako bih fotografisala enterijere za magazine i klijente i ja sam ta koja je zadužene za osmišljavanje čitave kompozicije koja će se naći na mojim fotografijama. Kada sam skoncetrisana na svoj zadatak, osećam se zaista srećnom i osećam da napokon mogu da se izrazim kao umetnik.”

“Prošle su četiri godine od mog izlečenja… Imala sam sreće jer je bolest dijagnostikovana u ranoj fazi i operacije su bile uspešne. Na neki način, kancer mi je dao dozvolu da se bavim poslom koji zaista volim”, zaključila je Allysa.

No Comments Yet

Leave a Reply

Your email address will not be published.